17 lip VINUM.hr – Najistočniji Festival u Hrvatskoj – Tamo gdje traminac ljubi nebo
Otkada smo saznali da će se, u nama dragom Iloku, održati prvo izdanje Festivala Traminaca, ni trena nismo dvojili kako ćemo festivalu prisustvovati. Odmah nam je bilo jasno da ovo neće biti još jedan u nizu festivala. Nismo došli zbog prestižnog mjesta održavanja Gala večere na bajkovitom Principovcu, niti zbog slavnog chefa Toma Gretića koji je kuhao na Gala večeri, već zbog radionica i tastinga najtrofejnije hrvatske sorte traminca, i to gledano kroz prizmu strogih svjetskih okvira. Hrvatski traminac ponosno stoji uz bok, najboljim alzaškim i talijanskim Gewurtztraminerima, a mi smo se došli uvjeriti u tu tezu. Najava da na radionice dolaze neka vrhunska vinarska imena, dodatno su nam zagolicala maštu.
Radonice su se održavale u petak 14.06.2019., u Starim podrumima u Iloku uz prisustvovanje velikog broja sudionika. Nakon uvodnih riječi i teoretskih upoznavanja sa sortom saznali smo ponešto o novim genetski i umjetno stvorenim potomcima traminca, koji su nastali na Institutu za vinarstvo u Pečuhu. Riječ je o Jázminu, Sylveru i Borsmenti, za koje smo se složili da nažalost nemaju aromatiku traminca, te da im fali jedinstvenosti. No ono što je zanimljivo kod ovih sorti jest izuzetna otpornost na brojne nedaće sa kojima su suočeni današnji vinogradari, te ukoliko se vinogradar ne odluči na Bio proizvodnju, sadnja ovakvih sorti bila bi jedna od opcija.
Uslijedilo je kušanja traminaca iz vinarije Nećak u Srbiji, koji dolaze iz istog panonskog bazena kao i hrvatski traminac, no u ovom slučaju nije pokazana ona, nama bitna, aromatična odlika i balans.
Nakon toga slijedi jedan od „highligta dana“, vertikalni tasting Domaine Paul Ginglinger, u koji nas uvodi i sam Michel Ginglinger, vinar 13-te generacije vinara u svojoj obitelji. Kušali smo 3 Gewurztraminera sa Grand Cru lokacije Pfersigberg, godišta: 2005., 2011. i 2017. Prvi osjećaji pri kušanju su divna profinjena aromatika, prožeta aromama ruže, ličija i grejpa te odmjerena svježina, koju daje iznimno dobro izbalansirana kiselina. Alkoholi poprilično visoki, no na nepcu nimalo napadni. Ponajviše nas oduševljavaju starija godišta koja se fenomenalno nose s odležavanjem u boci.
Slijedi govor vrsnog demagoga mons. Stjepana Karalića, koji nas ugodno osvježava pričom, kako je vino Đakovečko-osječke nadbiskupije spasilo Papu prilikom posjeta Hrvatskoj. Naime Papa je došao vidno iscrpljen i umoran, te mu je poslužena Ledena berba Misnog vina iz 2009.g. koja mu je udahnula energiju za nastavak svog svetog puta te ga vidno osvježila i oraspoložila. Zanimljiva je problematika koja je tada nastala, pošto je hrvatska crkva odlučila Papi pokloniti ogromne količine zaliha ovog ledenog vina. Tako je vino dopremljeno za Zadar i stavljeno na brod za Italiju. Naravno, da bude neizbježnih poteškoća pobrinula se talijanska carina, koja je zbunjeno promatrala, uz nevjericu i postavljala pitanja: „Za koga je ovo poklon??? Za Papu???“. Uz visoka urgiranja sa hrvatske strane i brojne telefonske pozive te finalno i pozive carini od strane Vatikana, vino je uspjelo doći do Pape. Koji težak sveti put je moralo proći ovo Misno ledeno vino ne bi li došlo do Pape! Naravno priču smo popratili kušnjom ovog kultnog ledenog vina te je i nama povratilo energiju, baš kao i Papi!
Iločki podrumi ponudili su nam divnu paletu od 7 traminaca. Redom slijede: kvalitetni suhi traminac sa položaja Vukovo, te suhi vrhunski sa položaja Principovac, da bi uslijedili predikati: kasna berba, izborna berba, izborna berba bobica, izborna berba prosušenih bobica i finalno ledena berba. Teško se odlučiti iz ove divne aromatične palete, najboljih hrvatskih traminaca, koji nas je naviše oduševio, no moramo izdvojiti sljedeća dva. Prvo je Izborna berba bobica, koja je oduševila idealnim omjerom kiselina i sladora te iznimno profinjenom uljnom teksturom. Ovo vino božanski opija nepce svojom aromatičnošću ruže koja je ovdje najizraženija, kako u mirisu, tako i u okusu, a puno tijelo ovog vina, zaokružuje užitak kušanja. Ovo vino je ujedno osvojilo najvišu platinastu nagradu na najprestižnijem svjetskom natjecanju Decanteru 2016.-te godine sa osvojenih 95 bodova. Kada bismo rekli „šećer na kraju“ uvrijedili bismo Ledeno vino koje je slijedilo, jer to vino je čaša čistog zadovoljstva i to pretežno mednih aroma, obogaćenih ružom, smokvama, datuljama i sušenih agruma. Ledena berba Traminac iz 2007. godine je vino divne guste uljne teksture, ponešto tamnijih zagasitih zlaćanih boja i vino koje se slobodno može nazvati nektarom iz Iloka. To je najnagrađivanije vino Iločkih podruma i vino koje je zauzelo čak 19. mjesto na listi 100 najboljih vina svijeta prema odabiru Svjetskog Udruženja vinskih novinara i kritičara. Legendarna enologinja Vera Zima i prva dama hrvatske enologije, predstavljala je vina Iločkih podruma, za čiju je kvalitetu, uz fenomenalan terroir i ponajviše sama zaslužna. Iako je slijedila napomena kako ova slatka vina mogu izdržati i nekoliko desetljaća u arhivi, uvjereni smo da su mnogo dugotrajnija te da je onim najkvalitetnijima vijek trajanja i do stotinjak godina. Nakon vertikalnog tastinga, mogli smo samo konstatirati kako smo iznimno ponosni, što u Hrvatskoj, imamo Iločke podrume.
Nakon osvježenja i kratkog odmora uz bogat ručak u Starim podrumima, nastavili smo ovu cjelodnevnu radionicu uz Steyer pjenušce iz susjedne Slovenije, te uz pjenušce iz Radgonskih gorica, vina Sturm i vina Gross. Nekako, ukupni dojam bio bi da su Slovenci majstori za izvući maksimum od terroira i sorte te popratiti to vrhunskom svježinom, no onu famoznu aromatičnost koju traminac ima u Srijemu, nismo zamijetili.
Slijedi prezentacija traminca vinarije Bikicki iz 2017. godine, koja dolazi iz susjedne Srbije i koja je pokazala kako izgleda vrhunski „orange“. Iako autor ovog teksta ne gaji naklonost prema jantarnim vinima, moram biti iskrena i priznati, kako je ovdje riječ o jednom fantastičnom orange-u, sa finim balansom alkohola (12.5%) i aroma koje su nenametljive i neagresivne na nepcu, a riječ je o medu, breskvi, kruškama te blago naglašenim sortnim karakteristikama ruže. Vino pri ispijanju stvara nenametljivu ugodu, a toplina je okupana u gusto, puno vinsko tijelo. Završetak vina je dug.
Ono što je većinu ugodno iznenadilo bilo je kušanje 3 traminca vinarije Kalazić, a posebice Traminac Sir, koji baš kao što mu i ime govori, divno sjeda uz razne verzije sireva. Ovo je zrelo vino izražene sortnosti, punog tijela, boje zlatno-žute, prisutnih okusa meda, marelice, ruže i citrusa, divnog aftertastea i toplih alkohola.
Ono što je autor teksta čekao, napokon je dočekao. Master of wine Ivan Barbić vršio je usporedbu hrvatskih traminaca i francuskih. Hrvatske boje branili su Rajaković, Jagunić, Trdenić, Josić, Apostol i Bolfan Tingo, dok je za Francusku igrala Domaine Weinbach sa svoja 3 izvrsna traminca iz isto tako izvanrednih godišta. Naša pažnja i nepce nisu bili usmjereni ka usporedbi, već smo se iz razloga što vrlo dobro poznajemo sva ova izvrsna hrvatska vina, usmjerili na upoznavanje stilistika legendarne alzaške vinarije. Domaine Weinbach predstavlja Gewurztraminere Cuvée Theo berbe 2013., 2009. i 2018. Dosljednost u kvaliteti iz godine u godinu je vidljiva, a aromatika je otprilike podjednako zastupljena u svim godištima i divno izbalansirana sa poprilično visokim, ali toplim alkoholima od preko 13%. Najviše sortnih karakteristika i kvalitete zamijetili smo u 2013. godištu koje je najviše ugodilo prisutnima, sa istaknutim aromama ruže i grejpa. Novo 2018. godište pak ima prisutne i ponešto svježije arome limete. Sa Grand Cru pozicija predstavljen je Gewurztraminer sa lokacije Furstentum, berba 2009. Inače 2007. i 2009. godina ostale su zapamćene kao vrhunske berbe u povijesti Alsace-a, što je itekako primjetno na ovom vinu. U odnosu na Cuvée Theo, ovaj Gewurztraminer ima ponešto zrelije i tropskije arome, punog je tijela i izbalansiranih kiselina. Osim ruže iskaču, ananas, banana i liči. Završetak vina iznimno je dug, a vino je tradicionalni primjerak vrhunskog alzaškog traminca.
Tijekom godina i sa brojnim kušanjima traminaca iz raznih dijelova svijeta, a i nakon ove radionice koja je u kratkom roku uspjela prezentirati popriličnu brojku od preko 65 različitih traminaca, dojam kojem se ne mogu oteti jest kako francuski traminci (koje ponajviše u internacionalnim okvirima preferiram) nude vrhunski balans, toplinu i omjer kiselina, posebice odležani primjerci na koje starenje ima fenomenalan učinak. No također, moj sljedeći dojam jest da specifičnu, parfemsku aromatiku srijemskog traminca, nema nitko na svijetu i da upravo ta aromatika treba biti naš vinski predvodnik broj 1. Svježa vina, odležana ili predikati, nije bitno o čemu je riječ, bitna je samo vrhunska kvaliteta koja ističe najzavodljiviji traminac svijeta, postepeno kujući ga u zvijezde svjetskog vinskog neba.
Isto tako zamijetila sam i poklapanje u velikim godištima, u čijim slučajevima vrijedi; da je alzaška velika berba, izvrsna berba i u Hrvatskoj. Slučajnost ili nešto više? Vrijeme će pokazati…
Kušanje smo završili sa Severovim Tramincem Izborna berba 2015. g. i Bodrenovom Izbornom berbom prosušenih bobica, kako bi pokazali zagorsko umijeće u spravljanju traminaca. Bodren je naravno opet oduševio. Taj majstor ledenih i prosušenih bobica još jednom je svojom magijom oduševio sve prisutne. Punoća prosušenih aroma smokvi, datulja, divlje aromatične ruže, sušene naranče, a opet bogate uljne teksture i punog zaokruženog tijela stapa se sa niskim alkoholima i savršenim balansom. Ovo je veliko, veliko, veliko vino, čarobnih ruku Borisa Drenškog. Iako se ovaj čovjek već upisao kao legenda Decantera, ne sumnjamo u njegovu daljnju blistavu budućnost, a posebice sa ovakvom vrhunskom sirovinom, terroirom i vinarskim umijećem.
Radionice je završilo izlaganje Ivana Enjingija koji je uvelike kasnio na radionicu zbog neizbježnog posla (čitaj: košenja trave, op.a.: umirem od smijeha, vrijedan čovjek nema što…). Poslužena je Izborna berba bobica iz 2004. godine koja je ekološke proizvodnje te zorno prikazuje blistavu budućnost eko uzgoja kojoj će se jednog dana morati svi početi prilagođavati. Ovo vino, iznimno visokih alkohola, toplo zaokružuje unutrašnjost nepca, a i naše današnje druženje.
Gala Večera je održana kasnije navečer tog dana, a drugog dana Festivala, na Principovcu, održana je smotra Traminaca, gdje smo imali prilike ponoviti ili utvrditi gradivo, ali i kušati neke nove okuse kojih nije bilo na radionicama.
Bilo je tu još mnogo izlagača i prezentera koje nisam ovom prilikom spominjala, no istaknula sam ponajviše ono što je na nas (grupno) ostavilo najveći dojam. Pa što reći nakon ovako briljantnog Festivala, osim vratiti ćemo se opet! Zamijećen je strašan trud u organizaciji (koji pozdravljamo), a sve je funkcioniralo besprijekorno. Bravo za vrijedne organizatore: Željka Garmaza i Vinka Ručevića! Samo tako momci!
Stoga dragi ljubitelji traminca (a znamo da vas ima jako puno), pohrlite dogodine u Ilok, na ovu ludo dobru manifestaciju.
Bravo još jednom za “Najistočniji Festival Hrvatske”, bravo za Ilok čiji vinogradi traminca ljube nebo!
Piše: Manuela Plohl (17.06.2019.)
Foto: VINUM
https://vinum.hr/ilok.html